Croatian(HR)Hungarian (informal)

„Ti si i most, i rijeka si, preko tebe drugi mogu proći - Agneš Vanilla

„Nećemo stati: nosit ćemo i dalje riječki san!“- razgovor s Evom Viola, riječkom predsjednicom Mađara u Hrvatskoj

Fiume-Rijeka, iza hrvatsko-mađarske nagodbe 1868   ušla je  pod mađasku vlast: i još sto godina se spominjala kao: „dragulj mađarske krune“  izdvojeni dio teritorija(Corpus Separatum), luka koja je pripadala Mađarskoj. To je grad  gdje je učio , Horty Miklos, zadnji kapetan ratne mornarice  austro-ugarske Monarhije, Kadar Janos nekadašnji glavni partijski tajnik i Vasarhelyi Miklos pisac, gdje je rođen Nagy Imre-glavni državni predsjednik novinarstva. 1918 godine bilo je više od 50 tisuća stanovnika a od toga 6500 mađara. Iza raspada, poslije I. svjetskog rata postaje Srpsko-Hrvatsko-Slovensko Kraljevstvo a nadalje iza pada fašističkog diktatora Gabriele d Annunzia postaje Italijanska Quarneroi Italijanski Regens. Za spašavanja  židovske nacije 1943/44 borio se policijski šef dr. Giovanni Palatucci i Csikszentmihalyi Alfred, zadnji mađarski konzul, koji je izdavao  osobne iskaznice za povratak doma,  onima koji su imali probleme. Dok je, Palatucci 36 godišnji kapetan uspio  spasiti sina jednog židovskog trgovca samo tako što je umjesto njega umro u Dachaubi. Od 1945 Fiume postaje Jugoslovenska Rijeka, a potom 1991 glavni lučki grad Hrvatske.

Fiume je jako važnu ulogu imala u nekadašnjoj mađarskoj povijesti. Šetajući  po središtu grada i luci nailazimo na bezbroj uspomena. Kakav je osjećaj biti Mađar danas u Rijeci- Fiume 2012 godine?

Kada se po gradu susrećem s mađarskim uspomenama, obuzima me ponos. Šetajući  ponekad  u mislima dozovem  prošlost i pokušavam zamisliti kako se tada živjelo za vrijeme Monarhije. Mi Mađari u Rijeci po ulicama, kafićima govorimo mađarski da se ne zaboravi. Već i zbog prošlosti, neka se čuje mađarska riječ. Ponosni smo zbog prošlosti i često kažemo: Mađari su Rijeku izgradili!

Kada se osnovala Zajednica Mađara? Ima li  još potomaka onih izvornih mađara koji su još prije 1944 tj. koji su došli u grad prije 1918?

Demokratska Zajednica Mađara (DZMH)  osnovana je 1994. Apro Matyas mađarski odvjetnik, sa svojim sinom je bio osnivač, začetnik. Oboje su već preminuli ali evo nastojima i dalje uspješno voditi ovu zajednicu. Naši članovi su uglavnom starije populacije i svakim danom sve nas je manje. Trenutačno u našoj županiji ima 445 osoba koje se izjašnjavaju za Mađara. A od potomaka starih obitelji prisutnih od prije imamo prezimena: Magyar, Meszaros, Kalabics, Kuszka.

Gospođo predsjednice pričajte nam o vašim godišnjim programima i svakodnevnom radu!

Za svaku godinu pripremamo vrlo bogat Plan rada. Tako već tradicionalno održavamo Likovnu koloniju nacionalnih manjina, kao i Festival poezije nacionalnih manjina. Ove godine će se održati šesti put. To su već prepoznatljivi događaji u gradu. Imamo pjevačku grupu, likovnu, literarnu, foto sekciju kao i šahovsku. Redovito učestvujemo na Etno smotri što grad organizira svake godine. Sakupili smo poznate recepte mađarskih slastica preveli na hrvatski  i objavili lijepu knjigu za naše sugrađane. Ove godine radimo na prijevodu i pripremi knjige Mađarske narodne priče. Organiziramo tečajeve mađarskog jezika za odrasle. Imamo oko 18-20 osoba u prosjeku koji pohađaju tečaj i igraonicu za djecu i unuke naših članova na  mađarskom jeziku, redovito dolazi 12-tak mališana. Pomažemo i  poslovnim ljudima iz Mađarske, ako nam se obrate.

Kakve kontakte ima riječka zajednica Mađara s matičnom zemljom i može li se iz toga profitirati?

Imamo sve bolje odnose s matičnom zemljom, tj. usko surađujemo s Dunaujvarosom, Csepelom. Pratimo natječaje preko kojih dobivamo sredstva za određene programe pa ih na taj način možemo realizirati.

U zadnje vrijeme kao da se povećava pozornost Mađarske na Rijeku, tj. na nekadašnju Talijansko-Mađarsku Fiume a to potvrđuje i nedavno organizirana izložba gdje su i predstavnci   mađarskog parlamenta bili prisutni. Što je uzrok tomu po vama predsjednice?

Prisutne su uzajamne simpatije dviju država. Već i zbog zajedničke prošlosti Hrvatska je otvorena za otkrivanje zajedničke prošlosti. Da, nedavno smo imali u Gradskom Muzeju otvorenje izložbe pod naslovom“ Rijeka u Mađarskom sjećanju“ . Izloženi su stari predmeti,  oružja, fotografije što su Mađari sačuvali. Izložbu je otvorio zamjenik ministra za vanjske poslove dr. Navracsics Tibor sa svojom delegacijom a bio je prisutan i veleposlanik Mađarske iz Zagreba. Visoku delegaciju primili smo i u našim prostorima.

Predsjednice, pored vašeg redovnog posla i raznih zaduženja kako uspijevate baviti se i pjesništvom kako to pajate?

Evo već od 2002 godine pored svoga redovnog posla radim za dobrobit naše mađarske zajednice. Sada već desetak godina. Od toga 5 godina kao tajnica, pa kao predsjednica i predstavnica. Paralelno s tim imam zaduženja i u Gradskom Vijeću. Ne žalim se, imam pomoć svojih članova. No pomoći nikada dosta. A treba nam i puno hrabrosti da odradimo zacrtane planove. Postigli smo lijepe rezultate i ne smijemo stati.Pored svojeg angažiranja i redovnog rada uspjela sam naći i vrijeme za moje pjesništvo. Upravo radim na svojoj 6.-oj zbirci pjesama u kojoj se bavim samo Rijekom i Jadranom.
Preko pjesništava želim Mađarskoj približiti Rijeku: predstaviti stvarni svakodnevni život proživljen u lijepom ali isto tako i u ružnoj svakodnevici zajedno s ljepotom Jadrana.Pisala sam i monodreme , igrokaze. Bavim se i prevodilaštvom tako sam prevela pjesme Szabo Lorincza i Gatdag Erzsi. U svojoj književnoj karijeri imam nekoliko nagrada. Članica sam Društva hrvatskih književnika-ogranak Rijeka i nadam se da ću uskoro biti primljena i u državno Društvo hrvatskih književnika. U izdanju riječkog Filozofskog fakulteta  obrađena je tema: pisci i književnici na ovoj teritoriji 40 godina unazad. U knjigu sam
uvrštena i ja , što mi je posebno priznanje.

Nedavno su u Mađarskom parlamentu  ministru vanjskih poslova postavili pitanje postavljanja mađarskog konzulata u Rijeci, jer smatra se da počasni konzulat sve manje može pratiti  potrebe.. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Žao mi je što potrebu nisu ozbiljnije shvatili, no ne gubimo nadu. Možda se ponovno razmotri u neko buduće vrijeme, kada se gospodarstvo ojača i steknu  uvjeti. Rijeka zaista treba konzulat, pogotovo u letnjim mjesecima.

Rijeka-Fiume

Kakvi su planovi riječkih mađara pogotovo mislim na osnivanje Mađarske kuće?

Da, više puta smo spoinjali ideju da se osnuje Mađarska kuća u Rijeci. Mislim da bi Mađarska od toga mogla profitirati. Bilo bi vrlo korisno da se u tom objektu otvori mađarski restoran, slastičarna, turistički ured a naravno da to bude i sjedište ove šačice Mađara koji ovdje žive. Na žalost mi samo možemo pričati o tome. Netko bi trebao prigrliti ideju i realizirati. Ali mi nećemo stati, nosit ćemo i dalje riječki san koji se rodi već davne 1927 godine.

Zahvaljujemo na razgovoru i želimo puno uspjeha riječkim Mađarima!


Inkei-Farkas Marton g. urednik HMEP

www.hmep.eu - www.dzmh-rijeka.hr